Egzistencijalizam je filozofski pravac koji se najpre vezuje za danskog filozofa Serena Kjerkegora (1813-1856). Kjerkegor je za sebe govorio da je više religiozni mislilac nego filozof. Ipak njegove teme i način mišljenja ostavili su traga u filozofiji. Kjerkegor je smatrao da se pred pojedinca postavljaju pitanja koja nisu rešena u prethodnoj filozofiji i koja se […]
Continue ReadingNove mogućnosti čoveka Shvatio sam zbog čega je čovek najsrećnije od svih stvorenja i samim tim vredan sveg divljenja… (Bog je) uzeo čoveka kao stvorenje neodređene prirode i, odredivši mu mesto u središtu sveta, ovako mu se obratio: Priroda svih ostalih stvari je ograničena i prinudna u okviru granica zakona koje smo MI propisali. Ti […]
Continue ReadingUzima se da period renesanse obuhvata 14, 15 i 16. vek. U toku tog perioda evropska kultura izlazi iz srednjevekovlja. Preokupacije ljudi se menjaju. Dok je srednji vek bio usmeren ka nadzemaljskoj sreći i ka spasenju kroz veru, renesansni čovek se vraća ovozemaljskim vrednostima. Javlja se pokret humanizma koji predstavlja ponovno otkrivanje kulture Stare Grčke. U […]
Continue ReadingSrednjovekovna f. - hrestomatija
Nepoverenje i rivalstvo između hrišćanske religije i filozofije Šta ima zajedničko Atina sa Jerusalimom, Akademija sa Crkvom; šta jeretici sa hrišćanima? Naše učenje potiče iz Solomonovog trema, a on je učio da Gospoda treba tražiti u jednostavnosti srca. Ako im se sviđa, neka uspostave (što se mene tiče) stoičko i platonsko dijalektičko hrišćanstvo. Međutim, posle […]
Continue ReadingFilozofija i hrišćanstvo, od najranijeg perioda u kome su se mogli susresti, stupaju u različite odnose, od odnosa odbijanja, do odnosa preplitanja i uzajamnog priznavanja. Prvi hrišćanski mislioci drže se svoje vere, ali su u antičkom svetu neizbežno u kontaktu sa svetovnim znanjem svoga doba koje je predstavljala filozofija. Neki, kao Tertulijan (155-220 n. e.), […]
Continue ReadingSrednjovekovna f. - hrestomatija
Plotin: Jedno i način njegovog saznanja putem ekstaze Kako je, naime, priroda Jednoga tvorac svih stvari, ona nije nijedna od njih. Nije dakle ni nešto, ni kvalitet, ni kvantitet, ni um, ni duša. … Ko tačno govori, ne sme ga nazivati ni ovo ni ono, nego time mi, koji izvana obilazimo oko Jednoga, želimo izjaviti […]
Continue ReadingSrednjovekovna filozofija razvila se pod uticajem hrišćanske religije, sa jedne strane, i antičke filozofije, sa druge. Filozofi srednjeg veka mahom su bili i visoki sveštenici crkve. Zovemo ih filozofima zato što su se bavili filozofijom, a ne zato što bi oni sami sebe najpre tako nazvali. Njihova glavna briga bilo je razjašnjavanje i izlaganje hrišćanskog […]
Continue ReadingStoici Najviše dobro Sasvim je ista stvar da li kažem: “Najviše dobro je duša koja prezire slučajnosti i raduje se samo svojoj vrlini” ili: “Nesavladljiva snaga duše, puna uviđavnosti, spokojna u delanju, a pri tome bogata čovekoljubljem i brigom za one sa kojima saobraća”. Ono se može odrediti i ovako: “Blaženim možemo nazvati čoveka za koga […]
Continue ReadingSreća je u delatnosti svojstvenoj samo čoveku KNjIGA I I – 1. Smatra se da svako stvaranje u umetnosti i svako istraživanje u nauci, isto tako i rad i odlučivanje uopšte, teže nekom dobru; stoga je pravilno definisati dobro kao ono čemu sve teži. … II – 1. Ako sad za ostvarljive zadatke postoji takav […]
Continue ReadingPrelazak sa načina razmišljanja o prirodi koji su gajili “fizičari” na novi način Posle ovakvih shvatanja, filozofi su, kao što smo rekli, bili primorani samom stvarnošću da potraže neki drugi uzročni princip, pošto su se pranačela koja su pre bila otkrivena pokazala nedovoljnim za stvaranje prirode bića. Postojanje i postanak dobrog i lepog u stvarima […]
Continue ReadingO težnji ka znanju Svi ljudi po prirodi teže da dođu do znanja; dokaz za to je radost izazvana doživljenim saznanjima: naime, i pored njihove korisne strane ona nam se sviđaju sama po sebi, i to vizuelna saznanja više od drugih. Jer mi vid cenimo iznad svega, tako da kažem, ne samo zato da bi […]
Continue Reading– Slušaj – reče on [Trasimah] – Ja tvrdim da pravično nije ništa drugo nego ono što koristi jačemu. Zašto ne odobravaš? Nećeš – Moram prvo razumeti šta misliš – odgovorih ja [Sokrat]. – Sad razumem. Ti tvrdiš da je pravično ono što koristi jačemu. Kako to misliš, o Trasimaše? Ako je rvač Pulidamant jači […]
Continue ReadingPozitivizam je pravac koji je osnovao francuski filozof Ogist Kont (1798-1857). Kont je smatrao da je filozofija kakvu su poznavali prethodni vekovi, bila pokušaj da se bez pouzdane naučne metode daju odgovori na pitanja o čoveku i svetu. Jedina ispravna metoda po Kontu je metoda empirijske nauke, u kojoj mogu da postoje samo empirijski proverive […]
Continue ReadingPraktična filozofija Ali, čim sam stekao izvesne opšte pojmove iz fizike i čim sam, probajući na raznim posebnim teškoćama zapazio dokle nas oni mogu odvesti i koliko se razlikuju od principa kojima se dosad služilo, te sam smatrao da ih ne mogu više držati u tajnosti a da se grdno ne ogrešim o zakon koji […]
Continue Reading© 2026 Kratka istorija filozofije. Powered by WordPress.