Definicije, klasifikacije, iskazi, Logika

Pojam iskaza

Comments Off on Pojam iskaza 28 September 2014

Iskaz se u logici definiše kao rečenica koja može biti istinita ili lažna, odnosno, kao rečenica za koju ima smisla pitati da li je istinita ili lažna.

Iskazi se po ovoj osobini razlikuju od mnogih drugih vrsta rečenica. Pitanja, molbe i naredbe, na primer, nisu iskazi jer se u odnosu na neko pitanje ili molbu ne pitamo da li su oni istiniti ili lažni. Iskazi služe da se njima opiše naša slika sveta i naš način mišljenja. Sinonimi za termin “iskaz” su reči “tvrdnja”, odnosno, “stav” ili “sud” koji se ređe koriste zbog dvosmislenosti.

Istinitosne vrednosti iskaza

Iako formalnu logiku ne interesuje da li je neki iskaz zaista faktički istinit ili lažan, sama istinitost ili lažnost je osnovni pojam koji logika koristi. U logici samo o iskazima govorimo da su istiniti ili neistiniti. “Istina” i “neistina” ili “tačno” i “netačno” su osnovne istinitosne vrednosti koje može imati neki iskaz. Svaki iskaz je ili istinit ili lažan, ne može biti i jedno i drugo, i – barem u dvovalentnoj logici (dvovalentna logika je logika koja operiše samo sa dve istinitosne vrednosti za iskaze) ne može biti ni nešto treće. U ovom udžbeniku ćemo termin “istinito” koristiti sinonimno sa “tačno”. Takođe ćemo kao sinonime koristiti “neistinito”, “netačno” i “lažno”, pošto nam razlike koje bi se inače mogle naprvaiti među ovim terminima neće biti bitne.

Faktička i logička istinitost

U formalnoj logici nas jedino interesuje da li smo za neki iskaz pretpostavili da je istinit ili smo pretpostavili da je lažan, a ne bavimo se time da li je ta pretpostavka ispravna ili nije u odnosu na naš svet. Ova istinitost/lažnost u odnosu na naš svet i koja se, najčešće, može proveriti putem iskustva, naziva se faktička ili iskustvena istinitost. Na primer, stav “Danas je sunčan dan” možemo proveriti pogledom kroz prozor, putem iskustva, još tačnije rečeno, putem čulnog iskustva.

Međutim, ponekad možemo proceniti da je neki iskaz tačan ili netačan, čak i ako ne znamo kakvo je danas vreme ili kako uopšte izgleda naš svet. Na primer, iskaz “Danas je sunčano ili nije sunčano” biće tačan bez obzira na to kakvo je danas vreme, pošto u pogledu prisustva/odsustva sunca (ako to precizno definišemo) postoje samo dve mogućnosti, a iskaz tvrdi da je bar jedna od njih istinita i ne ulazi u to koja. U slučaju naše rečenice “Danas je sunčano ili nije sunčano” isključivo putem logike, bez pomoći čula, zaključujemo da ta rečenica mora biti istinita, odnosno, da je uvek istinita, bilo kakvo da je vreme.
Ova druga vrsta istinitosti zove se logička istinitost i razlikuje se od faktičke ili iskustvene istinitosti. Da li je neki iskaz logički istinit utvrđuje se logikom, a ne iskustvom i ono što zaključimo važi nezavisno od iskustva.

Logički istiniti iskazi (tautologije)

Formalnu logiku interesuje prevashodno logička istinitost. Iskazi koji su logički istiniti zapravo opisuju logička pravila kojih bi trebalo da se držimo u mišljenju, nezavisno od toga kakva će biti naša slika sveta. Naše predstave o svetu, o činjenicama u njemu, mogu da se menjaju a da logika koju koristimo dok mislimo o svetu ostane ista. Iskaze koji su logički istiniti zovemo tautologije, a iskaze koji su logički neistiniti kontradikcije. Kontradikcije opisuju stanje stvari koje se nikad ne može ostvariti: na primer jedan broj ne može biti istovremeno paran i neparan ili jedan atom ne može istovremeno imati i nemati neutrone u svom sastavu.

Formalna logika može ostati ista u toku promena u našem znanju. Pa ipak, naša logika u širem smislu, naravno, može da se menja zavisno od novih saznanja o svetu, pošto je ona samo šira forma mišljenja, pa se može menjati sa mišljenjem.
Ovu logiku u širem smislu slobodno možemo zvati i “filozofija”.

 

 

Ključne reči: iskaz (tvrdnja, stav, sud), istinitosna vrednost, istinito, neistinito, tačno, netačno (lažno), faktička istinitost, logička istinitost, tautologije, kontradikcije

Rezime: Iskazi su rečenice koje mogu biti istinite ili lažne. Po tome se iskazi razlikuju od rečenica u formi pitanja ili molbi. Svaki iskaz može biti tačan ili netačan. Tačno i netačno su istinitosne vrednosti koje iskaz može imati i, u dvovalentnoj logici, to su jedine dve mogućnosti. Iskazi mogu biti istiniti ili lažni na dva načina: logički i faktički. Ako je neki iskaz netačan jer krši neko logičko pravilo ili je tačan jer predstavlja neko takvo pravilo, on je logički neistinit ili logički istinit. Na ovaj način su istiniti ili lažni (tačni ili netačni) iskazi onda kada njihova istinitosna vrednost ne zavisi od toga kakva je stvarnost. Iskazi su faktički istiniti ili lažni onda kada ono što oni tvrde odgovara ili ne odgovara stvarnosti. Logički istinite iskaze zovemo tautologije, logički neistinite iskaze zovemo kontradikcije.

Vežbanje:

1) Analizirajte sledeći fragment iz Vitgeštajnove knjige Tractatus. Kako Vitgenštajn objašnjava razliku između dve vrste istinitosti: faktičke i logičke? (Ovo Vitgenštajnovo delo je tako podeljeno da je svaki stav/rečenica ili skup rečenica označen svojim brojem.)

2.221 Ono što slika prikazuje, to je njen smisao.
2.222 U slaganju ili neslaganju njenog smisla sa stvarnošću sastoji se njena istinitost ili lažnost.
2.223 Da bismo otkrili da li je slika istinita ili lažna moramo je uporediti sa svarnošću.
2.224 Iz same slike ne može se razaznati da li je istinita ili lažna.
2.225 Nema apriori istinite slike.

4.461 Tautologija nema nikakvih istinitosnih uslova jer je bezuslovno istinita, a kontradikcija nije istinita ni pod kojim uslovom. …
4.464 Istina tautologija je izvesna, stava moguća, kontradikcije nemoguća.

2) Proanalizirajte sledeće rečenice i odredite da li predstavljaju iskaze. Upišite svoja zapažanja u polja u drugoj koloni tabele.

Dodaj mi, molim te, knjigu!
Da li si razumeo taj pasus?
Autor ima zanimljiv stil.
Ova knjiga ima 6 poglavlja.
Odlična knjiga!
Trougao je zatvorena figura koja je sastavljena od 3 stranice (duži).
Svaki trougao ima centar opisane kružnice.

Antrfile:
wittgenstein62036Ludvig Vitgenštajn (Ludwig Wittgenstein, 1889-1951) je filozof koji se bavio razlikom između stavova logike i stavova ostalih nauka. Rođen je u Beču i dugo je mislio da filozofija nije za njega. U čuvenom pismu Bertrandu Raselu, kome je pridružio i rukopis knjige Tractatus logico-philosophicus, Vitgenštajn pita Rasela da mu kaže svoje mišljenje o knjizi kako bi odlučio da li da se uopšte dalje bavi filozofjom. Raslovo mišljenje je bilo dovoljno pozitivno tako da je Vitgenštajn imao razloga da ostane u filozofjii. U drugoj fazi svog rada Vitgenštajn je najviše pisao o jeziku. Pojam „značenja reči“ odvojio je od predmeta ili nekih fiksiranih značenja i vezao ga za aktuelnu upotrebu. Po njemu: „Značenje je upotreba“.

Video o Ludvigu Vitgenštajnu

 

Pitanja za utvrđivanje stečenog znanja:

1) Šta su iskazi i kako se razlikuju od pitanja ili molbi?
2) Šta je istinitosna vrednost iskaza?
3) Objasni pojmove faktičke i logičke istinitosti.
4) Šta su tautologije, a šta kontradikcije?
5) Ko je bio Ludvig Vitgenštajn?

 

 

 

SHARES
Share on FacebookShareTweet on TwitterTweet

Comments are closed.

© 2024 Kratka istorija filozofije. Powered by WordPress.

Daily Edition Theme by WooThemes - Premium WordPress Themes

%d bloggers like this: