Razno

PRAVILA KARL POPER DEBATE

Comments Off on PRAVILA KARL POPER DEBATE 27 May 2015

I. UVOD

Debata u Karl Poper formatu bavi se relevantnim i često kontroverznim pitanjima i stavlja naglasak na razvijanje veština kritičkog mišlenja i toleranciju za različite tačke gledišta – zbog toga učesnici u debati sarađuju u timovima od tri člana i moraju istražiti i pripremiti obe strane nekog pitanja. Svaka ekipa dobija priliku da izloži svoje argumente i da postavi pitanja suprotnoj ekipi. Sudija na kraju debate daje konstruktivne povratne informacije – komentariše logičke greške, nedovoljne dokaze ili argumente koje su učesnici možda prevideli.

Karl Poper debata bi trebalo:

• da se vodi oko suštine kontroverznih pitanja
• da toleriše i uvažava različita gledišta
• da razvija analitičke misaone veštine
• da podstiče učesnike da prepoznaju vrednost timskog rada
• da omogući učenicima da debatuju o mnogo različitih pitanja
II. PRAVILA KARL POPPER FORMATA

Ovo su opšta pravila koja definišu ciljeve i procedure KP formata debate.

Sudijska odluka o rundi debate je konačna. Kršenje ovog pravila može imati za ishod (prema sudijskoj diskrecionoj odluci) smanjenje bodova ili gubitak dotične runde debate. U slučaju ozbiljnog kršenja pravila, sudija treba da se posavetuje s Glavnim sudijom ili sutkinjom turnira pre sankcioniranja debatera. Glavni sudija turnira, ili veće koje on/ona delegira, mogu odrediti sankcije, koje sežu od opomene, pa do udaljavanja debatera ili sudije sa turnira. Kazne mogu uticati na buduće runde, ali ne mogu menjati sudijsku odluku o rundi na koju se odnose. Slučajevi intelektualnog nepoštenja su jedini izuzetak: u tim slučajevima, Glavni sudija turnira može promeniti sudijsku odluku, ali jedino pre početka idućeg kola takmičenja.

Glavni sudija ili sutkinja turnira ima pravo uneti manje promene u ova pravila u saglasnosti sa nacionalnom asocijacijom.

A. Teza i priprema

1. U KP debati, primerene su mnoge vrste teza. One bi trebalo da budu usmerene na temeljne elemente pitanja o kome će se raspravljati i da budu pažljivo sročene kako bi se omogućila fer početna pozicija za obe ekipe.

2. Istraživanje pitanja prvenstveno je dužnost debatera, a ne njihovih voditelja.

3. Kako bi se omogućilo dovoljno vreme za istraživanje i pripremu, učenici će biti unapred obavešteni o pitanjima; ukoliko je moguće, pitanja će biti objavljena barem mesec dana pre turnira.

B. Interpretacija teze

1. Afirmacijska ekipa je odgovorna za definisanje i interpretiranje početne teze.

Afirmacija bi trebalo da interpretira tezu onako kako bi ona bila smisleno interpretirana u javnoj sferi. Afirmacija nije dužna ponuditi doslovnu interpretaciju teze; cilj afirmacijske ekipe je da iznesu prikladnu argumentacijsku liniju (case) u skladu sa svojom interpretacijom teze. U tu svrhu ekipa mora izneti jedan ili više argumenata u prilog teze (u skladu s njihovom interpretacijom) i držati se te argumentacijske linije tokom čitave debate.

2. Negacijska ekipa argumentuje protiv afirmacijske pozicije.

Negacija može osporiti afirmacijsku interpretaciju teze ako smatraju da ona nije razumna.

Negacijska ekipa može osporiti bilo koji deo afirmacijske argumentacijske linije, i može ponuditi svoju argumentacijsku liniju. Na primer, može osporiti interpretaciju teze, činjenične i logičke osnove afirmacijske argumentacije ili pretpostavke koje leže u osnovi tvrdnji afirmacije.

C.  Pravila tokom KP debate

1. Istraživanje nije dozvoljeno tokom debate.

Istraživanje teze završava pre početka debate. Jednom kad debata počne, učesnici ne mogu istraživati (npr. na internetu, putem mob. telefona i slično)

2. Spoljna pomoć nije dozvoljena.

Druge osobe ne mogu na bilo koji način pružati informacije debaterima. Debateri imaju pravo da koriste pisane materijale koje su sa sobom doneli na debatu.

3. Debateri bi trebalo da navedu izvore za direktne citate.

Kad debateri iznose bilo kakve javne informacije, trebalo bi da mogu, na zahtev sudije ili oponentske ekipe, da navedu potpune podatke o njihovom izvoru. Ekipa mora imati podatke o materijalu koji citiraju dovoljne da druga ekipa i sudija, ukoliko žele, mogu sami pronaći rečene informacije. Uobičajeno je da takve informacije uključuju ime autora (ukoliko ono postoji), ime i datum izdavanja (i broj stranice, ukoliko je dostupna), ili URL web stranice.

4. Debateri bi trebalo da se ponašaju u skladu s intelektualnim poštenjem.

Učenici bi trebalo da citiraju argumente i statistike istinito, i nikad da ne izmišljaju izvore ili podatke.

5. Debati bi trebalo pristupiti kao timskoj aktivnosti.

Svaka debatna ekipa se sastoji od tri osobe koje će govoriti u onim ulogama koje najave na početku debate. Debateri mogu zameniti uloge u debati između rundi.

III. Karl Popper format debate

A. Afirmacijska i negacijska ekipa imaju jednaku količinu vremena za iznošene svojih argumenata.

1. Debata se sastoji od deset delova: šest govora i četiri unakrsna ispitivanja.

2. Redosled delova KP debate e sledeći:

1. Prvi afirmacijski govor – 6 minuta – A1

2. Prvo negacijsko unakrsno ispitivanje – 3 minute – N3 pita A1

3. Prvi negacijski govor – 6 minuta – N1

4. Prvo afirmacijsko unakrsno ispitivanje – 3 minute – A3 pita N1

5. Drugi afirmacijski govor – 5 minuta – A2

6. Drugo negacijsko unakrsno ispitivanje – 3 minute – N1 pita A2

7. Drugi negacijski govor – 5 minuta – N2

8. Drugo afirmacijsko unakrsno ispitivanje – 3 minute – A1 pita N2

9. Treći afirmacijski govor – 5 minuta – A3

10. Treći negacijski govor – 5 minuta – N3

3. Svaka debata uključuje i 16 minuta vremena za pripremu (po osam minuta za svaku ekipu).
Ovo vreme ne mora se koristiti na nekom određenom mestu tekom debate, već da svaka ekipa samostalno raspodeljuje u količini koju sama odabere, pre unakrsnog ispitivanja ili idućeg govora.

B. Svaki govor i svako ispitivanje imaju specifičnu svrhu.

1. Afirmacijski konstruktivni (A1) – 6 minuta

U ovom govoru, afirmacija treba da ponudi kompletnu argumentaciju u prilog teze. Iako sledeći afirmacijski govornici mogu ponavljati argumente i proširivati ih tekom debate, prvi afirmacijski govornik mora prikazati afirmacijsku argumentacijsku liniju u celosti, uključujući i kriterijum i sve definicije koje ta ekipa smatra potrebnima.

2. Prvo negacijsko unakrsno ispitivanje – 3 minute

Od debatera se očekuje da su okrenuti publici, a ne jedan prema drugome. Negacijski debater treba da postavlja pitanja, a ne da iznosi govore. Afirmacijski debater treba da odgovara na ta pitanja, a ne da iznosi govore ili postavlja kontrapitanja. Afirmacijski debater se u svojim odgovorima može složiti s negacijskom pozicijom, a zadatak je negacije da to iskoristi u prvom sledećem svom govoru.

Članovi ekipa koji ne sudeluju u unakrsnom ispitivanju ne bi trebali pomagati predlozima, postavljanem pitanja ili odgovaranjem na njih. Nije dopuštena usmena komunikacija između člana koji sudeluje u unakrsnom ispitivanju i ostalih članova negove/nezine ekipe.

3. Negacijski konstruktivni govor (N1) – 6 minuta

Kao i afirmacija u svom prvom govoru, negacija bi trebala ponuditi kompletnu argumentaciju protiv negacijske pozicije. Afirmacijska definicija, ukoliko se ne ospori u ovom govoru, smatra se da je ispravna. Slično tome, ako negacija ne ponudi alternativni kriterijum, smatra se da je afirmacijski kriterijum relevantan za dotičnu debatu. Konačno, negacijska ekipa treba osporiti afirmacijske argumente; u suprotnom, smatra se da su ovi argumenti prihvatljivi.

4. Prvo afirmacijsko unakrsno ispitivanje – 3 minute

Na njega se odnose ista pravila kao na prvo negacijsko unakrsno ispitivanje.

5. Prvo afirmacijsko pobijanje/odbrana (A2) – 5 minuta

Afirmacija u ovom govoru ima dva zadatka. Prvo, treba izneti svoje pobijanje negacijske argumentacije. Drugo, mora odgovoriti na negacijska pobijanja (odnosno, negacijske prigovore afirmacijskoj argumentacijskoj liniji). Ukoliko afirmacijski govornik ne pobije određenu točku negacijske argumentacijske line, ona ostaje validna; ako afirmacijski govornik ne odgovori na određene prigovore negacije, to znači da se afirmacija slaže sa njima. Mogu se iznositi novi dokazi za postojeće argumente.

6. Drugo negacijsko unakrsno ispitivanje – 3 minuta

Na njega se odnose ista pravila kao na prvo negacijsko unakrsno ispitivanje.

7. Prvo negacijsko pobijanje/odbrana (N2) – 5 minuta

Zadaci ovog govora analogni su zadacima drugog govora afirmacije: prvo, govornik treba da odgovori na pobijanja koja je iznela afirmacija, drugo, treba nastaviti napad na afirmacijsku argumentaciju liniju. U ovoj tački debate, negacijski govornik može početi da skreće pažnju na tačke koje je suprotna ekipa propustila. To znači da će ukazati na delove na koje afirmacija nije odgovorila. Smatra se da je na te propuštene točke afirmacija pristala. Mogu se ponuditi novi dokazi za postoeće argumente.

8. Drugo afirmacijsko unakrsno ispitivanje – 3 minuta

Na njega se odnose ista pravila kao na prvo negacijsko unakrsno ispitivanje.

9. Treći (završni) afirmacijski govor (A3) – 5 minuta

Zadatak trećeg afirmacijskog govornika je reaktivna: on/ona bi trebalo da konačno odgovori na pobijanja. To obično znači isticanje mana u negacijskom pobijanju/odbrani. U ovom trenutku debate, većina dobrih debatera će namerno propustiti (dopustiti da propadnu) određene tačke debate i skrenuti pažnju sudije na ključna pitanja debate i ključne vlastite argumente. Govornik može ali ne mora dati uputstvo sudiji, odnosno formulisati standard po kojem bi trebalo presuditi u debati (koji argumenti afirmacije su sigurno dobri). Mogu se izneti novi dokazi za postojeće argumente.

10. Treći (završni) negacijski govor (N3) – 5 minuta

U suštini, ovaj govor negacije je analogan trećem govoru afirmacije – govornik ističe ključne argumente i ključne prednosti svog stava. Sudije bi posebno trebalo da obrate pažnju na iznošenje novih argumenata u ovom govoru, budući da afirmacija na njih ne može odgovoriti, pa je to posebno nefer. Sudija bi trebalo da ignoriše bilo kakve nove argumente.

IV. Uloga sudije

A. Kad pristaje na zadatak suđenja KP debate, sudija se slaže da će:

1. Voditi debatu u skladu s ovim standardima

2. Primenjivati sva pravila za koja je nadležan

3. Neće dodavati nova pravila niti svoju odluku temeljiti na odlukama ili pravilima koja nisu deo ovog standarda

B. U KP debati, sudija bi trebalo da se posavetuje s vođstvom turnira kako bi bio svestan pravila turnira o davanju verbalnih komentara i otkrivanju odluke.

C. Ni u kojim okolnostima sudija ne sme promeniti svoju odluku ili bodove koje je dodelio na temelju rasprave s timovima.

D. Sudijska odluka treba da se temelji na sadržaju debate.

Sadržaj debate uključuje argumente i njihove dokaze koji su izneseni u debati.

Dok god govornici jasno iznose svoe ideje, nije važno da li koriste tokom svojih govora papire ili kartice ili čitaju delove govora. Naravno, stil govora utiče na uverljivost. Ipak, iako je uverljivije ukoliko govornik ne čita svoj govor, to ne bi trebalo da znatnije utiče na odluku sudije, osim ukoliko to ugrožava njihovu sposobnost da iznesu argumente jasno i uverljivo.

Struktura govora je uopšte važnija od stila komunikacije, budući da određuje da li su argumenti govornika jasni. Dobro pitanje koje sudije mogu sebi postaviti je: Na kraju debate, jesam li dobio jasnu sliku argumenata ekipe?

E. Sudije bi trebalo svoju odluku o tome koja je ekipa pobedila ili izgubila temelje na čitavom toku debate.

Glavne sudije turnira mogu dopustiti da sudije dodeljuju pobede ekipama koje imaju manji ukupni zbir individualnih bodova u toj debati.
Tabela toka debate:

1. govor 2. govor 3. govor 1 unakrs. isp. 2 unakrs.isp.

A1                                            N3
N1                                            A3
A2                                                       N1
N2                                                       A1
A3
N3

SHARES
Share on FacebookShareTweet on TwitterTweet

Comments are closed.

© 2024 Kratka istorija filozofije. Powered by WordPress.

Daily Edition Theme by WooThemes - Premium WordPress Themes

%d bloggers like this: