Logika, Metodologija

Metodologija i podela nauke

1 Comment 26 April 2015

Metodologija je filozofska disciplina koja se bavi metodama koje koriste razne nauke, strukturom raznih nauka i saznajnim statusom koji bi trebalo da imaju naučne teorije. Ona treba da opiše proces saznanja kako se on odvija u vremenu, ali i logičku vezu između različitih faktora koji igraju ulogu u procesu saznanja.

Možemo reći da metodologija opisuje nauku iznutra odgovarajući na pitanje kojom logikom se naučnici rukovode kada se bave egzaktnim naukama (logikom i matematikom), prirodnim naukama (na primer, fizikom, hemijom ili biologijom) ili društvenim naukama kakve su istorija, sociologija ili teorija književnosti. Sve one imaju neke sličnosti, ali se služe i specifičnim, različitim metodama.

Egzaktne, prirodne i društvene nauke

Egzaktne nauke koriste logiku i deduktivno dokazivanje u svom razvoju. Matematičari otkrivaju razne istine o brojevima, funkcijama ili geometrijskim telima. Međutim, sve te istine ili teoreme mora biti moguće deduktivno dokazati i tek kada se dokažu na takav način naučna zajednica ih prihvata. Pitagorina teorema je svoj puni sjaj dobila onda kada je dokazana, a tako je i sa ostalim otkrićima u metamatici. Tradicionalna epistemologija (teorija saznanja) zbog toga je matematiku izdvajala kao posebnu nauku koja može da služi kao uzor drugim naukama.

Prirodne nauke koriste drugačiju metodu. U istoriji nauke, filozofima i naučnicima je veoma rano postalo jasno da istine o prirodi ne mogu biti otkrivene samo putem dedukcije. Da bismo saznali prirodu, neophodno je da istražujemo, posmatramo i vršimo eksperimente. Rezultat tih eksperimenata često je neočekivan i čudan, pa predstavlja neku vrstu zagonetke za istraživače. Možda najčuveniji eksperiment ovog tipagalilEXP izveo je Galileo Galilej kada je sa krivog tornja u Pizi bacio dva tela, istog oblika, ali nejednake težine. Suprotno očekivanjima koja su proizilazila iz tadašnje predstave o prirodi koja se formirala najviše zahvaljujući Aristotelu, oba tela su o zemlju udarila u istom trenutku, a ne jedno za drugim, gde bi teže telo padalo brže. Ovakve istine, kao što je tvrdnja da sva tela na zemlji padaju sa jednakim ubrzanjem, mogu se otkriti samo posmatranjem i eksperimentom. Zbog toga se u prirodnim naukama sve teorije proveravaju pomoću eksperimenata i merenja. U njima ulogu igra i dedukcija, ali se jedino putem iskustva ono što je dedukcijom izvedeno može proveriti i potvrditi.

Društvene nauke (sociologija, istorija, filozofija, pravo, teorija književnosti itd.) osim što koriste i dedukciju i indukciju imaju i svoje specifične predmete i metode. Ispitujući društvo ili prošlo vreme, društvene nauke se koriste sličnim metodama kao i prirodne nauke (posmatranje, statistika itd), Međutim, pošto je predmet ovih nauka čovek kao slobodno biće koje misli i dela, njihova metoda je dopunjena da bi odgovorala ispitivanju čoveka. O mislima ljudi i njihovim delatnostima saznajemo iz raznih tekstova i izjava pa je metoda razumevanja i tumačenja raznih tekstova i izjava specifičnost društvenih nauka. Njihov važan deo predstavljaju specifične društvene vrednosti, kakve su, recimo, pravda, solidarnost, sloboda, za čije proučavanje i ostvarivanje su ove nauke zadužene.

Egzaktne nauke – dominira dedukcija, mogu se urediti kao aksiomatski sistemi, sadrže teoreme i dokaze
Prirodne nauke – postavljanje hipoteza i provera eksperimentima, dominira indukcija, sadrži zakone, merenja i teorije
Društvene nauke – naglašeno zavisne od vrednosti, uključuju tumačenje i razumevanje tekstova, kombinuju razne metode

Odnosi među naukama

Iako se koriste različitim metodama, ove nauke nisu jedna od druge potpuno odvojene. Na primer, biologija, kao prirodna nauka, može nam dosta pomoći u izučavanju psihologije, koja je nauka koja je većim delom prirodna (psiha čoveka se može istraživati iskustveno pomoću testova i eksperimenata), a delom i društvena nauka ukoliko informacije o psihičkim doživljajima dobijamo iz materijala koji je formulisan u jeziku. Društvene nauke, poput sociologije ili filozofije, mogu praviti apstraktne modele društvenog ponašanja ili formi mišljenja, koji mogu nalikovati na delove matematike i koristiti njena znanja. Statističke metode koje koriste matematiku vema su važne za društvene nauke.

Zbog ove međuzavisnosti korisno je poznavati metode raznih nauka, bilo kojom posebnom naukom da se neko bavi. Na taj način dolazimo do novih ideja i veza koje ranije nisu uočene.

 

SHARES
Share on FacebookShareTweet on TwitterTweet

Your Comments

1 comment

  1. Dusan Caldovic says:

    Odlično i veoma korisno! Kratako, jasno i pobudjuje na dalje čitanje. Hvala.


© 2024 Kratka istorija filozofije. Powered by WordPress.

Daily Edition Theme by WooThemes - Premium WordPress Themes

%d bloggers like this: