Moderna f. - hrestomatija

Imanuel Kant – citati

Comments Off on Imanuel Kant – citati 19 May 2013

Revolucija u mišljenju

galileo_telescope

Galilejev teleskop

Dosada se pretpostavljalo da se sve naše saznanje mora upravljati prema predmetima; ali pod ovom pretpostavkom propadali su svi pokušaji koji su činjeni da se o predmetima isposluje nešto a priori pomoću pojmova, čime bi se naše saznanje proširilo. Zbog toga neka se jednom proba da li u problemima metafizike nećemo bolje uspevati ako pretpostavimo da se predmeti moraju upravljati prema našem saznanju, što već bolje odgovara zahtevu mogućnosti jednoga njihovog saznanja a priori koje o predmetima treba da utvrdi pre nego nam oni budu dati. S tim stoji stvar isto onako kao sa prvim mislima Kopernikovim, koji, pošto sa objašnjenjem nebeskih kretanja nije išlo kako treba dok je pretpostavljao da se cela vojska zvezda kreće oko posmatraoca, učini pokušaj da li neće bolje uspeti ako pretpostavi da se posmatralac okreće, a da zvezde naprotiv miruju.
Imanuel Kant, Kritika čistog uma, str 16-17.

Pojmovi apriori i aposteriori saznanja

Naše saznanje poizlazi iz dva osnovna izvora duha od kojih se prvi sastoji u primanju predstava (receptivitet utisaka), a drugi u sposobnosti da se pomoću ovih predstava sazna neki predmet (spontanitet pojmova). Preko prvog izvora nam jedan predmet biva dat; preko drugog, on se zamišlja u odnosu na onu predstavu (kao prostu odredbu duha). Dakle, opažaji i pojmovi sačinjavaju elemente svega našeg saznanja, tako da niti mogu pojmovi dati saznanje bez opažaja koji ima na neki način odgovara, niti opažaj bez pojmova. … Misli bez sadržaja jesu prazne, opažaji bez pojmova jesu slepi.
Imanuel Kant, Kritika čistog uma, str. 73.

Da sve naše saznanje počinje sa iskustvom, u to se ne može sumnjati; jer šta bi inače moglo da pobudi moć saznanja na upražnjavanje svoje funkcije, ako to ne bi učinili predmeti koji draže naša čula, te delimice sami sobom proizvode predstave delimice pak pokreću funkciju našega razuma da ove predstave upoređuje, da ih spaja i razdvaja, te tako da sirovi materijal čulnih utisaka preradi u takvo saznanje predmeta koje se zove iskustvo? Dakle, u pogledu vremena nijedno saznanje u nama ne prethodi iskustvu, i sa iskustvom počinje svako saznanje.

Ali, premda celokupno naše saznanje počinje sa iskustvom, ipak zbog toga ne proističe sve saznanje iz iskustva. Jer moguće je da se, štaviše, naše iskustveno saznanje sastoji iz onoga što primamo preko utisaka i iz onoga što naša sopstvena moć saznanja (pobuđena samo čulnim utiscima) dodaje iz same sebe, a koji dodatak mi ne možemo razlikovati od one osnovne sadržine pre nego što smo dugim vežbanjem obratili na nju pažnju i osposobili se za njegovo izdvajanje.

Dakle, postoji bar jedno pitanje koje je potrebno još bliže proučiti i koje se ne sme odmah prema prvom izgledu odgurnuti kao svršeno, naime: da li postoji takvo saznanje koje je nezavisno od iskustva, pa čak i od svih čulnih utisaka? takva saznanja zovu se saznanje a priori i razlikuju se od empiričkih saznanja koja imaju svoje izvore a posteriori, to jest u iskustvu.
str. 31.

O nesaznatljivosti stvari po sebi

kant5

Kant

Prema tome, važan rezultat transcendentalne analitike jeste ovo: da razum nikada ne može da učini išta više apriori, osim da anticipira formu nekog mogućeg iskustva uopšte, i pošto ono što nije pojava ne može da bude predmet iskustva, to on nikada ne može da prekorači granice čulnosti u kojima nam jedino predmeti bivaju dati. Osnovni pojmovi razuma jesu samo principi ekspozicije pojava, te oholo ime jedne ontologije, koja se poduhvata da u jednoj sisitematskoj doktrini dade sintetička saznanje a priori (na primer osnovni zakon kauzaliteta) o stvarima uopšte, mora da ustupi svoje mesto skromnijem imenu jedne proste analitike čistoga razuma.
Imanuel Kant, Kritika čistog uma, str. 193.

O pojmu uma

Ali sam naziv pojma uma pokazuje već sada da se takav pojam neće moći da ograniči na iskustvo, jer se on odnosi na jedno saznanje od koga je svako empiričko saznanje samo jedan deo (možda na celinu mogućeg iskustva ili njegove empiričke sinteze) i do koga, doduše, nikakvo stvarno iskustvo nikada ne doseže potpuno, premda je uvek jedan deo njegov. Pojmovi uma služe shvatanju, kao što pojmovi razuma služe razumevanju (opažaja). Pošto pojmovi uma sadrže ono što je neuslovljeno, to se oni odnose na nešto čemu pripada celokupno iskustvo, ali što samo nikad ne može biti predmet iskustva: na nešto do čega nas dovodi um u svojim zaključcima izvedenim iz iskustva, i prema čemu on ceni i odmerava stupanj svoje empiričke upotrebe, ali što nikada ne sačinjava neki član empiričke sinteze. Imanuel Kant, Kritika čistog uma, str. 228.

Primat praktičnog uma

Prema tome, u povezanosti čistog spekulativnog uma sa čistim praktičnim umom u jedno saznanje ovaj poslednji ima primat, pretpostavlajući, naime, da ta povezanost nije slučajna i proizvoljna, nego a priori zasnovana na samom umu, dakle nužna.
Imanuel Kant, Kritika praktičnog uma, str. 140.

 

 

Ako Kanta uporedimo sa začetnicima moderne filozofije Bekonom i Dekartom, pokazuju se razlike važne za shvatanje njegove filozofije. Bekon je želeo da ljudi prevaziđu svoje zablude tako što će se okrenuti spoljašnjem svetu i iskustvu; Kant isto smatra da je bez iskustva nemoguće doći do konkretnih znanja, ali shvata da ne postoji čisto iskustvo i da subjektove moći tek čine iskustvo mogućim. S druge strane, dok Dekart brani prava subjekta na svoje mišljenje, Kant naglašava da prava nisu dovoljna, nego da se ona moraju iskoristiti tako što ćemo stvarati nove teorije, nove hipoteze koja će proširivati mogućnosti shvatanja sveta. Slikovito rečeno, jabuke su sigurno padale na mnogo glava, ali je samo pad na Njutnovu glavu proizveo ideju o sili gravitacije. Ključ je ipak u (slobodnoj) glavi.

SHARES
Share on FacebookShareTweet on TwitterTweet

Comments are closed.

© 2024 Kratka istorija filozofije. Powered by WordPress.

Daily Edition Theme by WooThemes - Premium WordPress Themes

%d bloggers like this: