Savremena f. - hrestomatija

Fenomenologija – citati

Comments Off on Fenomenologija – citati 25 June 2013

Nova metoda filozofije

Edmund Huserl

Edmund Huserl

U prirodnoj sferi istraživanja, neka nauka može bez daljnjeg da dalje gradi na nekoj drugoj nauci i može jedna nauka da služi drugoj kao metodski uzor, mada i to samo u određenim i ograničenim razmerama utvrđenim prirodom područja istrživanja koje se trenutno obrađuje. Ali filozofija je u jednoj potpuno novoj dimenziji. Njoj su potrebne potpuno nove polazne tačke  i jedan potpuno novi metod, koji nju principijelno razlikuje od svake “prirodne” nauke. Stvar je u tome što logički načini postupanja koji daju jedinstvo prirodnim naukama, sa svim specijalnim metodima koji se menjaju od nauke do nauke, imaju jedan jedinstveni principijelni karakter, kojem se metodski načini postupanja filozofije suprostavljaju kao u principu novo jednistvo. I opet, stvar je u tome da čista filozofija unutar celokupne kritike saznanja i “kritičkih” disciplina uopšte mora da odvrati pogled od celokupnog misaonog rada obavljenog u prirodnim naukama i u naučno neorganizovanoj prirodnoj mudrosti i nauci i da ga nikako ne sme upotrebiti.
Edmund Huserl, Ideja fenomenologije, str. 38.

Saznanje suština

Saznanje da ne samo pojedinosti nego i opštosti, opšti predmeti i opšta stanja stvari mogu dospeti do apsolutne samodatosti lakše je shvatljivo, bar za onoga koji se postavlja u stav čistog sagledanja i koji je sposoban da od sebe daleko drži sva prirodna predmišljenja . Ovo je saznanje od odlučujućeg značaja za mogućnost jedne fenomenologije. Jer njen je svojstveni karakter da je ona analiza i istraživanje suštine u okviru čisto sagledajućeg posmatranja, u okviru apsolutne samodatosti. To je nužno njen karakter; ona hoće da bude nauka i metod, da bi razjasnila mogućnosti, mogućnosti saznanja, mogućnosti vrednovanja, razjasnila ih iz njihove suštinske osnove; to su mogućnosti koje su uopšte u pitanju i njihova istraživanja su time opšta istraživanja suštine.
Edmund Huserl, Ideja fenomenologije, str. 69.

Ontološka razlika

heidegger-bild3-540x304

Martin Hajdeger

Sa ispitivanjem suštine bića tesno je povezano pitanje: ko je čovek? Ali odavde nužno određivanje suštine čoveka ipak nije stvar neke slobodno lebdeće antropologije koja čoveka u osnovi predstavlja na isti način kao i zoologija životinje. Ispitivanje čoveštva (čoveko-biti) određuje se sada u svome pravcu i sezanju jedino iz ispitivanja bića. Suštinu čoveka unutar pitanja bića shodno skrivenom upućivanju početka, valja poimati i osnivati (utemeljivati, obrazlagati) kao ono mesto koje biće sebi iznuđava za otvaranje. Čovek je to-u-sebi-otvoreno-tu.
Martin Hajdeger, Uvod u metafiziku, str. 213-214. (u ovom prevodu je frazom “ono što biva” prevedena reč koja ukazuje na “bivstvujuće” iz našeg teksta o Hajdegeru.)

Zaborav bića

Ali gde je na delu pravi nihilizam? Tamo gde se zalepljuje za ono-uhodano-što-biva i gde se podrazumeva da je dovoljno uzimati ono što biva kao i do sada kao ono što biva, pošto pak ono već jednom  jeste. Ali time se pobija ispitivanje bića i biće tretira kao neko ništa (nihil), što ono u izvesnom smilu i “jeste”, ukoliko ono sutstvuje. U zaboravljenosti bića baviti se samo onime što biva – to je nihilizam.
Martin Hajdeger, Uvod u metafiziku, str. 212.

Fenomenologija je, kao i pozitivizam, pravac u kome se filozofi bore da očuvaju intersubjektivnu ili objektivnu istinu izloženu udarima subjektivizma i proizvoljnosti koji su, kroz ideologije, dolazili iz politike. Rešenje fenomenologa bilo je, u neku ruku, suprotno rešenju pozitivista, jer se njihove “suštine” nisu mogle naći u čulnom iskustvu. Zbog ove svojevrsne neuhvatljivosti, fenomenologija se brzo pretvorila u metod koji se upotrebljavao kada je trebalo opisivati suptilnu specifičnost nekog mesta i vremena, ili nekog specifičnog oblika postojanja, kakvo je na primer umetničko delo. Međutim, problem sa fenomenologijom bio je u tome što se objektivnost ustvari ne postiže nekim specifičnim postupkom svesti, već izlaganjem svojih mišljenja slobodnoj raspravi. Objektivno je ono što može da izdrži tu raspravu.

SHARES
Share on FacebookShareTweet on TwitterTweet

Comments are closed.

© 2024 Kratka istorija filozofije. Powered by WordPress.

Daily Edition Theme by WooThemes - Premium WordPress Themes

%d bloggers like this: